Definicija trgovinske bilance
Trgovinska bilanca (BOT) definirana je kao izvoz zemlje umanjen za njen uvoz. Za bilo koju tekuću imovinu gospodarstva, BOT je jedna od značajnih komponenti jer mjeri neto prihod zemlje ostvaren na globalnoj imovini. Tekući račun također uzima u obzir sva plaćanja preko granica države. Općenito, trgovinsku bilancu je jednostavan način mjerenja jer sva roba i usluge moraju proći kroz carinarnicu i tako se evidentiraju.
Formula
Formula bilance trgovine = Izvoz zemlje - Uvoz zemlje.
Za primjere trgovinske bilance, ako su SAD 2016. uvezle 1,8 bilijuna dolara, ali su izvezle 1,2 bilijuna dolara u druge zemlje, tada su SAD imale trgovinsku bilancu od - 600 milijardi dolara, ili trgovinski deficit od 600 milijardi dolara.
Uvoz od 1,8 bilijuna dolara - izvoz od 1,2 bilijuna dolara = trgovinski deficit od 600 milijardi dolara
Za bilo koju tekuću imovinu ekonomije, trgovinska bilanca je jedna od značajnih komponenti jer mjeri neto prihod zemlje koji se ostvaruje na globalnoj imovini. Tekući račun također uzima u obzir sva plaćanja preko granica države. Općenito, trgovinsku bilancu je jednostavan način mjerenja jer sva roba i usluge moraju proći kroz carinarnicu i tako se evidentiraju.
- Zapravo, gospodarstvo s trgovinskim suficitom posuđuje novac zemljama u deficitu, dok gospodarstvo s velikim trgovinskim deficitom posuđuje novac da bi platilo svoju robu i usluge. U nekim slučajevima trgovinska bilanca može se dovesti u korelaciju s političkom i ekonomskom stabilnošću zemlje jer odražava količinu stranih ulaganja u tu zemlju. Većina država to smatra povoljnom trgovinskom bilancom.
- Kad je izvoz manji od uvoza, poznat je kao trgovinski deficit. Zemlje to obično smatraju nepovoljnom trgovinskom bilancom. Međutim, postoje slučajevi kada višak ili povoljna trgovinska bilanca nije u najboljem interesu zemlje. Kao primjere trgovinske bilance, tržište u usponu, općenito, trebalo bi uvoziti da bi investiralo u njegovu infrastrukturu
Neke od uobičajenih stavki zaduživanja uključuju stranu pomoć, uvoz i domaću potrošnju u inozemstvu te domaće investicije u inozemstvu, dok kreditne stavke uključuju stranu potrošnju u domaćem gospodarstvu, izvoz i strana ulaganja u domaće gospodarstvo.
Primjeri
SAD su imale trgovinski deficit od 1976., dok Kina ima trgovinski višak od 1995.
izvor: tradingeconomics.com
Suficit ili deficit u trgovini nisu uvijek konačni pokazatelj zdravlja gospodarstva i moraju se uzeti u obzir zajedno s poslovnim ciklusom i ostalim ekonomskim pokazateljima. Za primjere trgovinske ravnoteže u doba gospodarskog rasta, države radije uvoze više kako bi promovirale cjenovnu konkurenciju, koja ograničava inflaciju, dok u recesiji zemlje više vole izvoziti kako bi stvorile radna mjesta i potražnju u gospodarstvu.
Kada je trgovinska bilanca pozitivna?
Većina zemalja radi na stvaranju politika koje dugoročno potiču trgovinski višak. Suficit smatraju povoljnom trgovinskom bilancom jer se smatra donošenjem dobiti za zemlju. Nacije radije prodaju više proizvoda u usporedbi s kupnjom proizvoda koji za svoje stanovništvo dobivaju više kapitala što rezultira višim životnim standardom. To je također korisno za njihove tvrtke jer stječu konkurentsku prednost u stručnosti proizvodeći sav izvoz. To rezultira većim brojem radnih mjesta jer tvrtke zapošljavaju više radnika i generiraju više prihoda.
No, u određenim je uvjetima trgovinski deficit povoljnija trgovinska bilanca i to ovisi o fazi poslovnog ciklusa u kojem se zemlja trenutno nalazi.
- Uzmimo još jedan primjer trgovinske bilance - Hong Kong općenito uvijek ima trgovinski deficit. Ali to se doživljava pozitivno, jer je velik dio njegovog uvoza sirovina koja se pretvara u gotovu robu i konačno izvozi. To mu daje konkurentsku prednost u proizvodnji i financijama te stvara viši životni standard za svoje ljude.
- Sljedeći primjer trgovinske bilance je kanadski čiji je lagani trgovinski deficit rezultat njenog gospodarskog rasta, a stanovnici uživaju u boljem načinu života koji pruža samo raznoliki uvoz.
Kada je trgovinski bilans negativan?
U većini situacija trgovinski su deficiti nepovoljan trgovinski bilans za zemlju. U pravilu, zemlje s deficitom trgovine izvoze samo sirovine i uvoze puno potrošačkih proizvoda. Domaća poduzeća takvih zemalja s vremenom ne stječu iskustvo potrebno za dugoročno stvaranje proizvoda s dodanom vrijednosti, jer su uglavnom izvoznici sirovina, pa gospodarstva takvih zemalja postaju ovisna o globalnim cijenama roba.
Postoje neke zemlje koje se toliko protive trgovinskim deficitima da usvajaju merkantilizam kako bi ga kontrolirale, a to se smatra ekstremnim oblikom ekonomskog nacionalizma koji u svakoj situaciji uklanja trgovinski deficit.
Zalaže se za protekcionističke mjere poput uvoznih kvota i carina. Iako ove mjere mogu kratkoročno rezultirati smanjenjem deficita, one podižu potrošačke cijene. Uz to, takve mjere pokreću reakcionarni protekcionizam od ostalih trgovinskih partnera.